Dobra i loša strana životnih poraza
Gledajući unatrag na svoj život, vidim mnogo lijepih perioda, uspomena i uspjeha.
Istovremeno, jasno vidim i mnogo perioda poraza, odbacivanja, nepravde i boli.
Život uključuje obje strane medalje.
Svi smo skloni skrivati ovu mračniju stranu što onda dovodi do opće iluzije da je drugima život med i mlijeko.
No postoji li itko koga ste dublje upoznali, a da niste vidjeli da i njihov život ima obje strane medalje?
Nekima od nas su dodijeljene teže karte nego drugima, ali svima nam život donosi bolne i stresne periode. U tome smo svi jednaki.
Ono u čemu se razlikujemo je kako se nosimo s tim i kakvi ćemo izaći iz tog perioda. Možemo li uvijek izaći snažniji, otporniji i zreliji?
1. Od poraza do nule
Sjećam se da sam nedavno čitala komentare u jednoj Facebook grupi gdje se jedna djevojka požalila da joj je problem što nema tešku osobnu priču.
Naime, ona zavidi drugima koji su dotaknuli dno i u tome pronašli svoj životni smisao da pomognu drugima koji su u istom problemu.
Kada iz nekog jako stresnog perioda izađemo promijenjeni na bolje i s jačim smislom za život—to u psihologiji zovemo posttraumatski rast.
Prema istraživanjima, posttraumatski rast doživi gotovo polovica ljudi koji prođu kroz teške periode, poput preživljavanja ozbiljnih zdravstvenih problema, nesreća, zlostavljanja ili gubitka voljene osobe.
No što je s drugom polovicom ljudi?
Iako je Nietzsche slavno rekao: “Ono što nas ne ubije, to nas ojača.”, izgleda da to ipak nije puna istina.
Jednako je često da ono što nas ne ubije, da nas to unazadi i ostavi posljedice od kojih se dugo oporavljamo.
Ponekad na naučimo apsolutno ništa iz teških perioda, a jedina pobjeda što smo se uspjeli donekle vratiti u normalan život. I ta pobjeda je tada ogromna.
2. Od poraza do rasta
Iako je sasvim prirodno da ne želimo imati teške perioda poraza i izazova, ponekad iz njih naučimo vrijedne životne lekcije koje inače ne bismo nikada dobili.
Pjesnikinja Jane Hirshfield je napisala:
“Patnja nas može odvesti prema ljepoti,
“Patnja nas može odvesti prema ljepoti,
isto kao što nas žeđ vodi prema vodi.”
Životni porazi nas mogu natjerati da pogledamo duboko u sebe i da otkrijemo nove uvide.
Možemo uistinu pronaći novi smisao i preusmjeriti svoj život prema onome što nam je najvažnije. Možemo stvoriti čvrstu kožu i postati otporniji na sve nadolazeće izazove.
Možemo uistinu pronaći novi smisao i preusmjeriti svoj život prema onome što nam je najvažnije. Možemo stvoriti čvrstu kožu i postati otporniji na sve nadolazeće izazove.
No posttraumatski rast ne nastaje direktno kao posljedica životnog poraza, već iz aktivnog suočavanja sa svojom novom stvarnosti.
Preduvjet za to je imati sposobnost prihvaćanja onoga što se ne može promijeniti jer tek iz te pozicije možemo stvoriti priliku za rast.
Prihvatiti tešku situaciju ne znači da nam je ona u redu, da je pravedna ili da nam je svejedno.
Prihvatiti znači prestati se boriti s njom i trošiti svoju snagu na pokušaje da promijenimo ono što se promijeniti ne može.
Tada tu snagu možemo preusmjeriti u ponašanja koja će nas polako, korak po korak, voditi prema životu kakvog želimo za sebe.
Sve iskustva koja smo imali, od rođenja pa sve do ovog ponedjeljka popodne, su ono što nas je oblikovalo u osobu kakva smo sada.
Mnoga iskustva kroz odrastanje nismo mogli odabrati niti izbjeći.
No sada kada smo odrasli imamo osobnu odgovornost:
…da izaberemo za sebe iskustva koja će nas osnažiti. Birajmo odvažno.
…da zaobiđemo sva iscrpljujuća iskustva koja se mogu zaobići. Odbijajmo mudro!
…te da prihvatimo ona koja se ne mogu promijeniti. Prihvaćajmo staloženo.
Sa svakom minutom mindfulness prakse,
postajemo sve više
mindful osoba.
Želite još?
Ako želite dobivati na email najnovije psihoedukativne tekstove od dr.sc. Burić poput ovog, možete se prijaviti na besplatni mindfulness izazov.