Vodič za bolje razumijevanje svog uma
Imamo tijela u čijoj je bazi čvrsti kostur i stotine tisuća kilometara žila kojima neprestano kola krv. Srce i svi organi neumorno rade na temelju energije koju dobivaju od našeg doručka, ručka i večere.
No istovremeno, u glavi imamo nešto više od kilograma mase tkiva u kojoj nalaze kompleksne misli i emocije koje nas čine čovjekom. Mozak je središte onoga što jesmo.
Postoje stvari koje naš mozak prirodno jako vješto radi. Na primjer, unutar malog djelića sekunde, mozak može namjeru da dohvatimo šalicu pretvoriti u potez rukom. Misao o pokretu i pokret se odvijaju toliko brzo da nam se čini da se događaju istovremeno.
No naš mozak je istovremeno i jako nesavršen. To je zato što se kontinuirano oblikuje kroz iskustva koja imamo od rođenja pa sve do danas, a ljudska iskustva su daleko od savršenstva.
Neizbježno je da doživimo brojna odbijanja, usamljenost, neostvarene želje, poraze i razne druge oblike stresa. Mozak se na njih prilagođava, ali to prirodno čini dosta nevješto.
Što imamo više takvih iskustava, dio mozga koji se nalazi odmah iza čela (prefrontalni korteks; zadužen je za kontrolu ponašanja, odlučivanje, zaključivanje i ostale najviše funkcije mozga) postaje manje aktivan i fizički se smanjuje.
Istovremeno, jedna mali dio u dubini mozga (amigdala) koji je centar za strah, postaje veći i više aktivan.
Stres, dakle, vodi mozak u neadaptibilinom smjeru koji postupno mijenja kakva osoba postajemo. Mijenja kako vidimo sebe i druge ljude, kako se ponašamo iz dana u dana i kako se osjećamo iz dana u dan.
Dovodi do toga se vidimo nedovoljno sposobnima ili vrijednima, da u drugim ljudima vidimo prijetnju, da se ne usuđujemo ispunjavati svoje iskrene želje i potrebe te da nam život leti pred očima.
No sigurno znate ljude koji su prošli kroz sito i rešeto kroz život, ali i dalje su zadovoljni sobom, uspješni su i imaju ispunjen život.
To je zbog toga što postoji puno drugih stvari koje mogu ublažiti koliko će mozak otići u neadaptibilinom smjeru.
Neki imaju tu životnu lutriju da je genetski otporniji na stres.
Neki imaju tu životnu lutriju da imaju izvanredne roditelje koji će ih od malih nogu znati naučiti kako da se nose s teškim situacijama, teškim emocijama i mislima.
Istovremeno imaju izvanredne prijatelje i izvanrednog romantičnog partnera koji im neće poljuljati ono što su izgradili uz pomoć roditelja.
Većina nas nismo imali tu sreću. I ja sam u toj većini.
Ova većina mora u odrasloj dobi samostalno razviti sve što nije dobila ranije. Moramo preuzeti odgovornost za sebe i početi graditi sposobnost regulacije emocija, misli i ponašanja.
Jedino tako više nećemo stajati sami sebi na putu i uvijek ćemo moći pronaći čvrst oslonac u samima sebi.
Mindfulness je dalje najkorisniji set vještina na koji sam naišla za sve nas koji želimo ići u ovom smjeru. Zato vas pozivam da dozvolite sebi da svaki dan izdvojite barem tri minute za sebe uz pomoć ove prakse:
Mindfulness disanja je izvrstan temelj. No mindfulness nije samo disanje, nego je disanje samo jedan od načina u mindfulnessu na koji možemo dovesti pažnju u sadašnji trenutak i započeti trenirati svoj mozak da bude adaptibiliniji tako da se znamo vješto nositi sa svim stresom kojeg nam život donese.
Mindfulness je prilika da napravimo predah i da znamo biti sami sa sobom umjesto da trčimo od aktivnosti do aktivnosti, od cilja do cilja, sve dok iznenada ne dođe naš posljednji dan.
Mindfulness prilika da svaki dan živimo malo sporije, svjesnije, mirnije i zadovoljnije.
Mindfulness je prilika da razvijemo toliko razumijevanje sebe da nedvojbeno postanemo najveći mogući stručnjak za sebe. Iz te pozicije možemo jasno komunicirati svoje potrebe i želje te staloženo, bez žurbe, graditi život kakav nama odgovara, a ne život kakav “bi trebao biti”.
To je ono što želim svakom od vas.
Sa svakom minutom mindfulness prakse,
postajemo sve više
mindful osoba.
Želite još?
Ako želite dobivati na email najnovije psihoedukativne tekstove od dr.sc. Burić poput ovog, možete se prijaviti na besplatni mindfulness izazov.