Što ako je teško meditirati?
Samo petnaestak minuta mindfulness prakse dnevno može donijeti more promjena.
Na ostatak dana jer nam pruža širu perspektivu nad svakodnevnim problemima.
Na odnose s drugima tako da imamo više strpljenja i razumijevanja za ljudsku nesavršenost.
Na odnos sa sobom jer znamo ostati u kontaktu sa sobom kroz dan i brižno zadovoljavati svoje potrebe.
Na mentalno i tjelesno zdravlje jer svaka praksa stvara promjene na mozgu i u ostatku tijela koje nas čine trajno mentalno i zdravstveno snažnijima.
Ako je to tako krasno, zašto onda svi ne meditiramo redovito?
To je obično zato što meditacija može biti teška. Bez obzira na to je li riječ o mindfulnessu ili bilo kojoj drugoj vrsti meditacije, teškoće su iste.
Prvi korak je razumjeti uzrok teškoća jer svaki uzrok zahtijeva različito rješenje. Evo koji su to:
1. “Teško mi je tijekom meditacije.”
U srži teškoća tijekom meditacije najčešće su pogrešna očekivanja, odnosno očekivanja da meditacijom upadamo u stanje transa, blaženstva ili potpune relaksacije.
Svaki put kada radimo mindfulness meditaciju, okrećemo se prema sebi te prema onome što je sada i ovdje.
Lako je biti mindful u trenutku koji je bajan i sve je kako treba. No to nije realnost života.
Život sa sobom nosi i ugodne i neugodne trenutke. Dok smo tužni, zabrinuti, prestrašeni ili ljuti, mindfulness praksa neće nužno biti ugodna niti ćemo se uvijek nakon nje odmah osjećati bolje.
To ne znači da ne djeluje, nego samo da smo stvorili nerealna očekivanja i da smo u ranom stadiju prakse.
Mindfulness je proces kroz koji postupno upoznajemo sebe i gradimo samoregulaciju – za to je potrebno vrijeme.
Da bi taj put bio što lakši, važno je isprobati razne mindfulness tehnike i pronaći one koje nam najviše odgovaraju u određenom životnom periodu.
Postoji više vrata koja vode do iste destinacije.
Mindful možemo biti kroz dah, kroz tijelo, kroz pokret, kroz dodir, kroz fraze, kroz svakodnevne aktivnosti, kroz promatranje emocija, kroz promatranje misli ili kroz odmaranje u svjesnosti.
Sjećam se kako su mi u početku mindfulness tehnike vezane uz dah bile teške, a sada su mi izrazito lagane.
Sjećam se i da mi tehnike vezane uz suosjećanje jedan dugi period nisu imale smisla, dok su mi sada najdraže i s njima sam postigla najveći napredak.
Iako postoje mindfulness tehnike koje su teže za početnike, postoje i mnoge druge koje nisu općenito teže, nego su jednostavno stvar individualne preferencije.
Zato u mindfulness programu prolazimo kroz čak 20 mindfulness tehnika te kroz osobno iskustvo zaključujemo koje su nam tehnike najlakše i najugodnije u ovom životnom periodu.
No uzroci teškoća mogu biti dublji od pogrešnih očekivanja ili odabira pogrešne mindfulness tehnike.
Ako imamo neprorađene traume koje nas još uvijek prate u stopu ili ako imamo poteškoće s mentalnim zdravljem za koje nismo u terapijskom tretmanu, tada moramo prvo skupiti hrabrost i adresirati te stvari individualno sa stručnjakom.
Mindfulness nije čarobni štapić za sve probleme jer to nažalost ne postoji (iako nada umire zadnja!).
Dakle, mindfulness praksa ne mora uvijek biti ugodna da bi bila vrijedna.
No ona ne smije biti svaki put borba, niti smije narušavati ostatak dana na bilo koji način – to su znakovi za prestanak i otkrivanje pravog uzroka u podlozi.
2. “Teško mi je redovito meditirati.”
Najvažnije za znati je da ne postoji osoba koja je jednom isprobala mindfulness i onda od tada svaki dan s lakoćom redovito meditira dalje.
Kako god da djeluje na filmu, na Instagramu ili u nekom drugom obliku nestvarnosti, to jednostavno nije istina.
Svima je teško biti redovit u početku, ali to nije stvar meditacije.
Tako funkcionira apsolutno svako novo ponašanje koje pokušavamo uvesti. Naš mozak ne voli promjene u rutini i treba mu vremena da se prilagodi.
Ako ste bilo koji dugi period redovito radili neki oblik tjelovježbe, onda se sjećate koliko truda je u početku potrebno za započeti trening.
No nakon nekog vremena tjelovježba postane navika i tada je tijelo počinje tražiti samo od sebe. Tada trening postaje nešto što je dio rutine i započinje s lakoćom.
Isto je i s mindfulnessom.
Da bi mindfulness praksa postala navika, potreban je samo određen broj redovitih ponavljanja.
S vremenom je potrebno sve manje i manje truda pa u konačnici mindfulness postaje uhodani dio naše rutine, baš kao i presvlačenje, tuširanje ili pranje zubi.
To je nešto što je realno ostvarivo za apsolutno svakog od nas!
Sa svakom minutom mindfulness prakse,
postajemo sve više
mindful osoba.
Želite još?
Ako želite dobivati na email najnovije psihoedukativne tekstove od dr.sc. Burić poput ovog, možete se prijaviti na besplatni mindfulness izazov.