Kako sami sebi stvaramo stres & kako to smanjiti?
Danas ću vam ispričati priču o dva metka koja vam može otvoriti oči i pomoći da bolje razumijete sebe u periodima kada vam je teško.
Svima nam se događaju stresne stvari. Rokovi na poslu, financijski problemi, bolest, svađe s bliskim ljudima, gubitak voljenih ljudi ili ljubimaca su samo neki od brojnih stresova koje svi imamo barem u nekom životnom periodu.
Koliko god nam se ponekad čini da smo sami u tome dok drugima stalno pada sjekira u med, zapravo ne postoji nitko tko se ne susreće s ovim. No svi smo to naučiti vješto skrivati i nabaciti uvjerljivi lažni osmijeh te reći da smo dobro.
Takve stresne situacije su jako bolne jer naš mozak ne vidi razliku između tjelesne i emocionalne boli. Stoga na njih možemo gledati kao na metak koji nas pogodi jer uistinu ponekad toliko i bole.
Kada se nađemo u stresnoj situaciji koja nam daje prvi metak, na nju obično reagiramo tako da počnemo razmišljati u obrascima poput: “Zašto se meni ovo događa? Dokle ovako? Kako ću? Trebala sam, trebala bih.. Ne znam mogu li ovako dalje… Ja nisam dovoljno _____________ ….”
Već znate kako nastaviti ovaj niz jer nam je svima poznat, zar ne?
No takvim načinom razmišljanja sami sebi stvaramo dodatnu bol. Time sami sebe upucamo još jednim metkom, a dva metka bole puno više od jednog.
Najveći dio stresa stvaramo upravo sami sebi jer je samo jedna misao dovoljna da pokrene i intenzivira stresnu reakciju.
Prvi metak nam je zadao život, a drugi dajemo sami sebi.
Prvi metak ne možemo spriječiti ni kontrolirati, ali drugi metak može biti pod našom kontrolom.
Što to znači u praksi? Na svaku stresnu situaciju možemo odgovoriti na puno načina. Način koji nam je “prirodan” i dolazi sam od sebe je obično najgori mogući izbor jer smo skloni sebe kriviti, propitkivati, sumnjati u sebe ili zamišljati najgore moguće ishode koji se vjerojatno nikada neće dogoditi.
Time stvaramo dodatne razine stresa, narušavamo svoje mentalno i fizičko zdravlje, otežavamo odnose s drugima i udaljavamo se od stvaranja života kakvog želimo za sebe.
Evo kako možemo postati vještiji u nošenju s prvim metkom i spriječiti drugi metak na vrijeme.
01.
Prvi metak vs. drugi metak
Prvi korak je jasno razlikovati prvi od drugog metka, odnosno razlikovati bol koju nam stvara situacija od boli koju dodatno stvaramo sami sebi.
Zvuči jednostavno, ali nije. Navikli smo vidjeti situaciju i svoju reakciju na nju kao nerazdvojne stoga je potrebna vježba sve dok nam ovakav način ne postane prirodan.
Najlakše je započeti s blagim stresovima. Npr. idući put kada kasnite na neki sastanak ili kada shvatite da ste zaboravili odgovoriti na email, pokušajte napraviti pauzu i prepoznati drugi metak.
Drugi metak je bilo koji obrazac misli kojim sebe osuđujemo, krivimo, pretjerano se brinemo i sl., a istovremeno time ne možemo promijeniti prvi metak.
Ne možemo time manje kasniti niti poništiti činjenicu da smo zaboravili odgovoriti na email. Upravo takve misli su ono što stvara dodatnu bol koju ne moramo imati.
02.
Osuđivanje osuđivanja
Kada počnemo prepoznavati drugi metak, ono što se najčešće dogodi je da se počnemo još više osuđivati kada uvidimo koliko boli nepotrebno dajemo sami sebi.
Time paradoksalno osuđujemo svoje osuđivanje i pritišćemo ranu koja je nastala drugim metkom.
U tom trenutku moramo dovesti suosjećanje prema sebi da bismo mogli ići dalje. Moramo se podsjetiti da svi ljudi funkcioniraju na ovakav način jer svi imamo jedan običan ljudski mozak iz kojeg sve proizlazi.
To znači da ništa nije pogrešno s nama, nego upravo suprotno. To znači da prolazimo kroz ista iskustva baš poput i milijarde drugih ljudi na ovoj planeti. Samo smo čovjek, a ovo su naše tvorničke postavke.
03.
Svjesno odgovaranje na stres
Kada možemo jasno vidjeti svoje unutarnje obrasce bez osuđivanja, tada nastaje sloboda u kojoj možemo namjerno i svjesno odlučiti što je najbolje što trenutno možemo napraviti za sebe.
U stresnoj situaciji kašnjenja, možemo požuriti smireno i staloženo. U situaciji zaboravljenog emaila, možemo što prije i bolje odgovoriti na njega, ostaviti to iza sebe te nesmetano nastaviti s danom.
To je način funkcioniranja do kojeg najlakše možemo doći uz pomoć mindfulnessa. Kada redovito pauziramo uz mindfulness izvan izrazito stresnih situacija, onda se mijenjaju naše tvorničke postavke i postaje dovoljno nekoliko mindful sekunda da jasno vidimo oba metka te da odgovorimo na situaciju na način koji je trajno najbolji za nas.
Ovdje je mindfulness disanja od pet minuta s kojom možete započeti ići u ovom smjeru. Dulji i kraću varijantu ove prakse imate u prvi emailovima koje ste dobili od mene.
Za kraj, ostavljam vam jedan od meni najdražih citata koji sumira srž koju vam želim prenijeti:
“Ne možemo zaustaviti valove, ali možemo naučiti kako surfati.”
– Jon Kabat-Zinn
Želite još?
Ako želite dobivati na email najnovije psihoedukativne tekstove od dr.sc. Burić poput ovog, možete se prijaviti na besplatni mindfulness izazov.