Zašto je "misli pozitivno" savjet za baciti u školjku i dvaput potegnuti vodu?
Hajdemo danas malo zaviriti u svoj um na drugačiji način. Pokazat ću vam na svom primjeru kako iz perspektive mindfulnessa možete bolje razumjeti i regulirati svoje emocije.
Iako svojih emocija često nismo svjesni, zapravo u doslovno svakom trenutku u nama čuči neka emocija. Što je emocija blažeg intenziteta, to ju je teže primijetiti.
Kod mene je to sada dok vam ovo pišem blaga zabrinutost jer ovaj tjedan imam mnogo obaveza na poslu, a osjećam istovremeno i tugu jer mi je prošli tjedan baka preminula.
Što mislite kako bi mi izgledao ovaj dan da pokušam namjerno misliti pozitivno?
Kako bi bilo da sebi ponavljam par lijepih afirmacija poput:
“Nije to toliko strašno, bit će bolje.”
“Udahni mir, izdahni sreću!”
Možda bi bilo najbolje da ih napišem na papirić i zalijepim ga kraj ekrana tako da se mogu lakše podsjetiti dok radim. Ili ipak ne?
1. Pozitivno razmišljanje je potiskivanje emocija
Iako se pozitivno razmišljanje čini kao lako i logično rješenje, u stvarnosti je učinkovito otprilike kao da gradimo trbušnjake dok s dvije elektrode na trbuhu sjedimo na kauču i jedemo smoki.
Kada pokušavamo misliti pozitivno u prisutnosti teških emocija, time samo u taj koktel dodajemo još žestokih sastojaka.
Prvo malo frustracije sa sobom jer nam se i dalje javljaju teške misli iako se trudimo suprotno.
Onda prstohvat krivnje kad primijetimo da ne osjećamo veliku tugu iako imamo razloga za to.
I na vrhu velika doza zbunjenosti sa šlagom jer više ne znamo što je to što osjećamo.
Znamo samo da je ono što osjećamo ružno i “negativno”. Sve što tada možemo je dodatno se distraktirati od samog sebe.
Možda uz malo online shoppinga, možda uz seriju, možda uz alkohol ili hranu – svi imamo neku svoju provjerenu metodu za to. No ne postoji vanjsko rješenje za unutarnji problem.
Pozitivno razmišljanje nije rješenje ni u puno banalnijim situacijama. Ono je u svojoj srži samo jedan od oblika potiskivanja emocija.
U pokušaju da odgurnemo svoje trenutno stanje, udaljavamo se od samih sebe. No to ne znači da moramo sjediti nepomično u kutu sobe, buljiti u zid i sažalijevati se.
Suprotno od pozitivnog razmišljanja nije negativno razmišljanje, nego svjesna prorada emocija. Što to znači?
2. Svjesna prorada emocija
Ne postoji ispunjen život bez cijelog spektra emocija, onih ugodnih i neugodnih. Ljudi s izrazito snažnim mentalnim zdravljem nisu uvijek sretni, nego znaju vješto proraditi svaku emociju i odvažno ići dalje.
Svjesnu prorada emocija vam mogu najlakše opisati u 4 koraka:
Prvi korak je iskoračiti iz autopilota, primijetiti da se osjećamo loše te pokušati prepoznati o kojoj emociji je riječ.
Drugi korak je ne osuđivati sebe jer se trenutno osjećamo loše. Ništa nije pogrešno s nama kada imamo neugodne emocije. Nekad smo tužni, nekad smo ljuti, razočarani, anksiozni… Sve su to ljudske emocije i svi ih imamo.
Treći korak je dozvoliti neugodnoj emociji da bude tu neko vrijeme. Biti s njom, disati s njom, iako nam je intuitivno da bježimo od nje.
Svaka emocija je prolazna i sama po sebi nam ne može učiniti ništa loše. Emocija može biti izrazito neugodna, ali uvijek smo potpuno sigurni kakva god da je emocija prisutna u trenutku.
(Napomena: ovaj korak radimo pažljivo i uvijek idemo samo do svoje trenutne osobne granice. Ostajemo s emocijom onoliko dugo koliko trenutno imamo kapaciteta za staloženo biti s njom.
Ako stišćemo zube i bacamo se u vodu bez da znamo plivati, to je ponovno oblik borbe koji je kontraproduktivan. S vremenom, taj kapacitet postupno raste i ne moramo ništa požurivati, nego dozvoliti sebi da idemo svojim tempom i odvažiti se pitati pomoć kada nam je potrebna.)
Četvrti korak je svjesni odabir ponašanja. Ponašanje koje proizlazi iz emocije je ono što nam stvara problem u životu, a ne emocija sama po sebi. Svaka emocija je samo trenutno frcanje u mreži neurona u mozgu.
Kada ne trošimo svoje kapacitete na skrivanje tuge, brige ili sumnje, nego dozvolimo sebi sve emocije…
Kada ne reagiramo impulzivno iz emocija, nego staloženo donosimo odluke iza kojih možemo stati…
Kada ne izbjegavamo raditi ono što nam je bitno iako nas je strah od pomisli da ćemo biti odbijeni, neshvaćeni, poraženi…
Kada dosljedno živimo svoju svrhu zajedno s bilo kojom emocijom koja se pojavi u danu…
Tada za nas nema granica i to je prava umjetnost življenja.
Na mom primjeru to znači da sam danas zabrinuta i tužna, ali me to ne sputava. Ne moram odgurivati svoje emocije i time trošiti svoje kapacitete, nego im dozvoljavam da budu sa mnom. Iako su neugodne emocije prisutne, osluškujem sebe i svjesno odabirem svoje ponašanje.
To nije nešto s čim sam se rodila, nego nešto što sam uz vježbu naučila tek u odrasloj dobi.
Jutros sam pročitala ovaj citat koji mi je bio inspiracija da vam pišem o ovoj temi:
If you learn how to read books, you can be smart.
If you learn how to read yourself, you can be anything
– S. Bartlett
Želite još?
Ako želite dobivati na email najnovije psihoedukativne tekstove od dr.sc. Burić poput ovog, možete se prijaviti na besplatni mindfulness izazov.