Samosabotaža: 3 obrasca ponašanja kojima sami sebi stojimo na putu
Kao ljudi, skloni smo ići kroz život na autopilotu ponavljajući nezdrave obrasce ponašanja koje smo naučili iz svog okruženja.
No ti naučeni obrasci su ponekad sasvim suprotno od onoga što nam uistinu treba da bismo došli do života koji nam daje osobni osjećaj smisla i ispunjenosti.
Iako možemo biti svjesni da ne želimo za sebe život kakvog imaju ljudi od kojih smo te obrasce naučili, ne možemo očekivati drugačiji ishod za svoj život ako živimo slično kao oni.
To je kao da unosimo iste elemente u jednadžbu, a očekujemo drugačiji rezultat.
Dva plus dva su uvijek četiri.
Zato ću vam ovdje opisati neke najčešće obrasce ponašanja kojima izbjegavamo osobnu odgovornost tako da ih možete početi prepoznavati kod sebe.
Jer život je previše dragocjen da bismo stajali na mjestu ili automatski nastavili činiti ono što nas odvlači od života kakvog želimo za sebe, zar ne?
1. “Mrzim kuhati, ali kuham svaki dan jer to moram.”
Ovo je jedan tipičan primjer u kojem svoje ponašanje opravdavamo neodređenim vanjskim utjecajima.
Što znači da nešto moramo i tko nas tjera na to?
Što znači da nešto moramo i tko nas tjera na to?
Što bi se dogodilo kada to ne bismo činili?
“Ali, Ivana! Postoje stvari koje se moraju odraditi. Možda ti to ne moraš, ali ja imam takav život gdje to jednostavno moram.”
Možda vam pada nešto takvo na pamet dok ovo čitate?
Naravno da postoje odgovornosti koje ne možemo izbjeći, ali i tada uvijek možemo odabrati način na koji ih radimo i potražiti pomoć.
Naša osobna dužnost je da sebi olakšamo sve što se može olakšati jer život je dovoljno složen i bez da sami sebi stvaramo dodatne terete.
Naravno da postoje odgovornosti koje ne možemo izbjeći, ali i tada uvijek možemo odabrati način na koji ih radimo i potražiti pomoć.
Naša osobna dužnost je da sebi olakšamo sve što se može olakšati jer život je dovoljno složen i bez da sami sebi stvaramo dodatne terete.
2. Ja i moja dijagnoza
Bilo da je riječ o medicinskoj ili psihijatrijskoj dijagnozi, to je svakako nešto s čim nije lako naučiti živjeti.
Statistički gledano, ako živimo dovoljno dugo svih nas očekuje barem jedna ozbiljna dijagnoza. Vjerojatno nekoliko njih!
Osobno sam imala već nekoliko njih pa znam i iz osobnog iskustva da nam je uvijek potreban period prilagodbe na tu vijest.
No dijagnoza može postati nešto iza čega se trajno skrivamo i koristimo kao opravdanje da živimo maleno.
Tada toj dijagnozi dajemo prividnu moć nad svojim ponašanjem:
Statistički gledano, ako živimo dovoljno dugo svih nas očekuje barem jedna ozbiljna dijagnoza. Vjerojatno nekoliko njih!
Osobno sam imala već nekoliko njih pa znam i iz osobnog iskustva da nam je uvijek potreban period prilagodbe na tu vijest.
No dijagnoza može postati nešto iza čega se trajno skrivamo i koristimo kao opravdanje da živimo maleno.
Tada toj dijagnozi dajemo prividnu moć nad svojim ponašanjem:
“Pijem tablete jer sam ovisan o njima.”
“Ne upoznajem nove ljude jer sam anksiozna.”
“Ne krećem se jer imam artritis.”
No često upravo ta ponašanja koja radimo “zbog” svoje dijagnoze pridonose tome da se stanje pogorša.
Ako primjećujete ovaj obrazac kod sebe, želim da znate da ne morate kroz ovo prolaziti sami.
Osobno ne radim individualno psihologijsko savjetovanje, ali postoje brojni drugi stručnjaci koji vam mogu pomoći u namjernom odstupanju od ovog obrasca.
No često upravo ta ponašanja koja radimo “zbog” svoje dijagnoze pridonose tome da se stanje pogorša.
Ako primjećujete ovaj obrazac kod sebe, želim da znate da ne morate kroz ovo prolaziti sami.
Osobno ne radim individualno psihologijsko savjetovanje, ali postoje brojni drugi stručnjaci koji vam mogu pomoći u namjernom odstupanju od ovog obrasca.
3. “Tuđi postupci su me natjerali.”
Jeste li ikada čuli ovakva opravdanja:
“Vikala sam ga jer je dobio lošu ocjenu.”
“Udario sam psa jer je napravio nuždu gdje ne smije.”
“Nisam mu se suprotstavila jer su svi ostali samo šutjeli.”
Tuđa ponašanja ne možemo koristiti kao opravdanje za svoja ponašanja. Ponovimo najosnovnije gradivo:
1. Naša ponašanja su pod našom kontrolom.
2. Tuđa ponašanja ne možemo kontrolirati.
Iako je neupitno da tuđa ponašanja mogu u nama stvoriti izrazito neugodne misli i emocije, to nije opravdanje za vlastita štetna ponašanja.
Na svakom od nas je osobna odgovornost da naučimo regulirati samo svoje emocije, misli i ponašanja.
Želite još?
Ako želite dobivati na email najnovije psihoedukativne tekstove od dr.sc. Burić poput ovog, možete se prijaviti na besplatni mindfulness izazov.