fbpx
dr.sc. Ivana Burić mindfulness Hrvatska

2 vrste mozga: otkrijte koju nosite u svojoj glavi

Ima jedna poučna metafora koja se često javlja u mindfulness krugovima, a čula sam je u više varijacija. 

Ispričat ću vam je u obliku jednostavne priče za koju me inspirirala konkretna doza romana koje sam čitala na godišnjem odmoru i situacija u kojoj ću se nalaziti uskoro—čekanje leta na aerodromu. 

Danas se vraćam u Amsterdam jer započinje nova akademska godina. S njom kreću i moja nova istraživanja o mindfulnessu te mentorstvo novih studenata i znanstvenih asistenata.

Sada vas pozivam da uzmete mali predah za sebe i pročitate ovu kratku priču koja je naizgled o putovanju, ali brzo ćete prepoznat da je njeno značenje dublje. 

U kojem liku se najviše pronalazite? Podsjećaju li vas na nekoga koga poznajete?

Mindfulness kroz priču

U gotovo isto vrijeme, na aerodrom stižu dva taksija malo prije svitanja dok vani pljušti kiša.

Iz svakog taksija izlazi po jedna žena i brže-bolje otvara svoj kišobran kojim pokriva sebe i svog partnera.

Te dvije žene koje se nikada nisu upoznale su na istom letu za Pariz.  

Tamo će svaka sa svojim partnerom provesti produljeni vikend koji mjesecima iščekuju.

Dok sjede na dijelu aerodroma gdje čekaju avion, udaljene su tek nekoliko redova jedna od druge. 

Ona: mozak 1

 

Prva žena se svakih par minuta ustaje i nervozno hoda do kontrolne ploče na kojoj je točno vrijeme polaska svakog aviona. 

Brine se da će let biti odgođen zbog kiše. Vrte joj se misli poput: 

“Cijelo ovo planiranje je bilo uzalud, na kraju ćemo se morati vratiti kući i imati bezvezni vikend.” 

“Uvijek se meni mora dogoditi ovakvo neko sr*nje.” 

“Sigurno će sve propasti. Najbolje da odmah počnem tražiti ima li letova i hotela za negdje drugdje.”

Ove misli, baš kao i sve druge misli, prate emocije. 

U njoj se javlja koktel anksioznosti, frustracije i tuge. 

Tijelo postaje sve napetije. Čeljust je stisnuta do maksimuma, a srce ubrzano udara. 

No ona sada nije svjesna ni emocija koje su tu niti onoga što se događa u tijelu. 

Obuzeta je mislima i pokušajima da kontrolira ono što se kontrolirati ne može. 

 

Već gugla ima li pravo na povrat novca ako se let otkaže i gleda u kalendar kada bi idući put mogli otići u Pariz.

Upravo dok je nestrpljivo nagovarala partnera da ode do šaltera i da se raspita o njihovom letu, na razglasu se čuje obavijest: 

 

“Let Easyjet za Pariz kreće na vrijeme, mole se putnici da započnu ukrcavanje na ulazu 7”.

Tih sat vremena čekanja ukrcavanja su joj bili toliko mučni da ostatak leta ne može provesti u miru. I dalje ima osjećaj da će se nešto zakomplicirati na putu do Pariza.

Let traje nešto manje od dva sata, a svakih par minuta pogledava sat na mobitelu da vidi koliko vremena je ostalo. Jasno joj je da vjerojatno pretjeruje, ali nikako se ne može opustiti.

Sada joj je baterija na mobitelu pri kraju pa se ljuti na sebe što ga ujutro nije napunila do kraja. Prebacuje svoje stanje na partnera tako da ga svako malo pita “Koliko je još ostalo? Daj, jesmo li više stigli?”

Tek u trenutku kada avion kotačima dotakne tlo Pariza, osjeti naglo olakšanje i prodiše. 

 
Čvrsto ga uhvati za ruku i pogleda ga s osmijehom: “Evo nas, stigli smo! Stigli smo u Pariz!”.

Ona: mozak 2

Tek nekoliko redova sjedala iza prve žene i njenog partnera, sjede njih dvoje i čekaju isti let za Pariz.

Ona uoči da kiša pada sve jače i da ne izgleda kao da će uskoro stati. 

Na samo sekundu se zapita hoće li avion moći poletjeti po takvom nevremenu.

Ta mala misao u umu započne cijelu priču o najgorem mogućem scenariju katastrofalnog vikenda: put će biti otkazan, izgubit će na tisuće kuna zbog toga, a za doručak će žvakati hladnu pizzu od jučer umjesto svježe ispečene pariške kroasane.

Odjednom se trgne i prepozna da su je misli odvele u uznemirujuću budućnost koja se vjerojatno nikada neće ostvariti. 

Podsjeti se da su te misli stvarne i neugodne, ali nisu istinite:

“Ove misli su uznemirujuće, ali to je u redu jer sam ih uočila na vrijeme i sada se mogu pobrinuti za sebe.” 

“U ovom trenutku ne mogu utjecati na to hoće li let biti otkazan, to je izvan moje kontrole.”

Prepozna da je uznemirenost od tih misli još uvijek tu jer je može jasno osjetiti u tijelu kao knedlu u grlu i znojenje dlanova.

“Što sada mogu napraviti da sebi ovo barem malo olakšam?”

Namjerno zatvara oči i usmjerava pažnju na disanje jer zna da joj to pomaže da se vrati u sadašnjost i dobije širu perspektivu. 

Sva pažnja je na udahu i izdahu, odmara se s disanjem te postupno postaje sve mirnija i prisutnija. 

Nakon par minuta kada je osjetila da joj je dovoljno, polako otvara oči, pogleda prema njemu i kaže: 

“Zabrinula sam da će možda let biti otkazan. Ali baš se radujem ovom vikendu s tobom gdje god da budemo jer znam da će nam biti dobro.” 

Minute sada teku lakše. 

Čak je pronašla ljepotu u kiši koja je maloprije bila neprijatelj. Shvatila je da sve do sada uopće nije primijetila glasni zvuk kiše koja udara po prozoru, a to je zvuk u kojem inače uživa kod kuće. 

Odmara se sa zvukom kiše, a sve misli ili distrakcije koje se povremeno pojave može brzo primijetiti i preusmjeriti pažnju natrag na kišu. Natrag na sadašnjost. 

Minute sada teku puno lakše.

“Let Easyjet za Pariz kreće na vrijeme, mole se putnici da započnu ukrcavanje na ulazu 7”.

Pogleda lica drugih ljudi oko sebe i zapita se koliko njih su sve do sada imali slične brige o otkazanim letovima ili nekim drugim fatalnim scenarijima budućnosti.  

No zna da ne može pomoći svima, već da može utjecati samo na sebe. 

Na svoje misli, na svoje emocije, na svoje riječi i postupke. 

To joj stvori olakšanje jer je podsjeti koliko je važno da uvijek prvo pomogne sebi. 

Potvrdu za to dobije već nekoliko minuta kasnije kada je stjuardesa podsjeti da u slučaju opasnosti uvijek prvo mora masku za kisik staviti sebi prije nego pokuša pomoći drugima. 

Nakon malo manje od dva sata, probudi je slijetanje aviona i ushićene riječi nepoznate žene iza nje: “Evo nas, stigli smo! Stigli smo u Pariz!”. 

 
Pitanja za promišljanje: 
 
  • Podsjećaju li vas likovi iz ove priče na nekoga koga poznajete?
  • Ako je situacija objektivno jednaka za obje žene, u čemu je onda razlika? Zašto imaju potpuno drugačije iskustvo puta do Pariza?
  • Je li vaš mozak trenutno više kao mozak 1 ili mozak 2 iz ove priče? Kakav mozak želite imate?
  • Mislite li da se ljudi s mozgom 2 takvi rode ili je to vještina koju su naučili? Kako osoba s mozgom 1 može postati više poput osobe s mozgom 2?

 

mindfulness hrvatska meditacija besplatno

Želite još?

Ako želite dobivati na email najnovije psihoedukativne tekstove od dr.sc. Burić poput ovog, možete se prijaviti na besplatni mindfulness izazov.